San

 

 

 

Dagan je zaspao. Desilo se to brzo, umor je bio isuviše omamljujući. Nije se sjećao okretanja niti zadnjih misli pred obamrlost.

 

Bilo je dosadno doba. I godine, i vijeka. Već niko nije pušio – državna politika. Bilo je malo djece po ulicama. Sve manje. Nisu se viđali ni mladi psi, a pasa je bilo puno. Starih, i umrtvljenih i agresivnih. Arhitektura je slijedila boju vazduha. Sivu, drvo se više nije uništavalo. Boja ljudskih lica više nije bila boja ljudskih lica. Utapala se u kolorit. Sve je ličilo na gomilajuće i urušavajuće brdo. Na rijeku. Tu i tamo masu je prekidala neka nova boja na djetetu, novopečenoj majci.

To je bilo sve. Dosada i protok. Ruke su skrivane – državna politika. Počelo je tokom zapošljavanja. Oni savjeti : Ruke govore istinu i ako jezik laže, dodvorava. Daganovo djetinstvo, a nije bio star još uvijek, pamtilo je ruke. Bez sivih rukavica.

To je bilo sve, osim osjećanja. Neko hipersenzitivno poimanje Boga, govorili su. Vlada je bila mnogobrojna i u jednom liku. Istovremeno. Govorili su da Bog opstaje zbog naših osjećaja, tako i svijet. Zato ih treba kriti i ne pokazivati nikome. Sem, isključivo, Njemu.

Bilo je to doba ispitivanja. I pisama na sivom papiru. Odgovaram državnoj politici na upit. Broj 23., broj 56., broj… Sela nije bilo. Svuda su stizala i sa svih mjesta otpravljana pisma. Odgovori.  

 

I to jutro je izašao. Kroz nos je ispuhivao gorko. Skoro zapaljivo. Rijeka se komešala. Državnom politikom nije se krio strah. Jedno to – ne. Dvije žene vikale su bespomoćno na dvojicu u civilkama. Ponovo hapšenje. Grubo. Stara susjeda nije mogla izdržati. Prijavljivala je sve, ali je ovo i za njen nepoćudni ukus bilo previše.

 „Donijeli su odluku da lica pokrivamo mrežama. Tanke su, opipala sam. Tamo na trgu, dijele ih besplatno. Rok teče od sutra. Za sve. One nesretne žene žalile su se da neće prepoznavati djecu. »

«Šta je razlog ? »

« Konačni kraj razlika, rekli su. Oči, boja lica, kosa, pol. Apsolutno NE diskriminaciji. Eno ih na trgu… »

Dagan se vratio kući. Gledao u stari sat. Očev sat. Rok je sutra…

Napraviće problem ako izađe. Upit broj 86. Previše mu je stiglo tih sivih pisama. Nije želio nositi kombinezon i raditi u upravi.

Bez jednostavnosti, izravnih pitanja, dodira…, bez plača, smijati se nije imalo čemu. Bez boja, šetnji samaca, bez ptica – od kada ptica nema?

Zaboravio je. Dagan je zaboravio i od toga ga je najviše bilo strah.

 

„Djede, djede! Buđenjeeeeeeeeeeeeeeeee!“

„Ne rasipaj vodu, čuješ li! Državna politika je… » Naglo se ućutkao. Zabranjeno je pokazivati osjećanja. Pisma…

Gledala ga je Rijen, ponovo, uznemireno i tužno, očajno. Naslonjena je na dovratak. Unuka je protrčala kraj nje. Uplakana. Gledala ga je Rijen tako mjesecima. Zaboravio je kada je prestala da priča. Najviše ga je bilo strah zaboravljanja.

 

«Stari ti je ponovo loše… »

«Nema tu novosti, Rijen. »

 

Dagan je molio Boga. Da umre. Sad. Po ko zna koji put sad, inače će san prestati da traje.

 

 

vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

1 Comment Write a comment

Leave a Comment