(inspirisano riječima i pitanjem jednog nepoželjnog)
Vjerovatno dosad niste čuli priču o Marljivom Sakupljaču Misli. To je bio jedan sasvim običan mladić s neobičnom osobinom kojoj je trebalo nekoliko godina da se razvije u svoj svojoj veličanstvenosti. Naš Marljivi Sakupljač Misli, tad obični mladić, je primjetio da mala djeca ponekad vrlo loše spavaju, a da tome, zapravo, ne bi trebalo biti uzroka. Roditelji te djece su bili ružičasti, smireni, niježni i uredni ljudi i, samim tim, ta djeca su živjela u ružičastom, smirenom, niježnom i urednom okruženju. Ipak, nešto je u snu mučilo tu malu djecu, od nečega su loše spavala i naš mladić je to odlučio otkriti.
Naš mladić je jednog dana na ulici susreo malenog dječaka. Uptao ga je: "Zašto si sam? Gdje su ti roditelji?". Maleni dječak je odgovorio da ima samo oca i da otac ponovo razvija svoje astrofizičke teorije. Kada je naš mladić upitao malenog dječaka zna li on šta su to astrofizičke teorije, maleni dječak mu je odgovorio: "Čiko, ne mogu ti odgovoriti šta su to astrofizičke teorije, jer si ti cijeli svoj kognitivni sistem organizovao i sistematizovao oslanjajući se na osnove decimalnog sistema kojima su te podučavali. Ja sam dovoljno malen da decimalni sistem ne poznajem, pa ti tako ne mogu ništa reći ni o mom sistemu putem kojeg se može izračunati i predvidjeti zakrivljenost vremenoprostora. Ne pričamo istim jezikom čiko!". Naš mladić je ostao zatečen i jedino što je još od malenog dječaka uspio saznati je da malenom dječaku takve misli dolaze u snu i da su one razlog zašto loše spava.
Godine su prolazile, a naš je Marljivi Sakupljač Misli saznao da mala djeca imaju nekakve posebne receptore, koji se u kasnijim godinama gube kao posljedica zaštite organizma, putem kojih ulove i misle tuđe misli. Tačnije, naš je Marljivi Sakupljač Misli saznao da tuđe misli ulove djecu kako bi ponovo bile prihvaćene u utočište u kojem će ih neko misliti. Te misli su, uglavnom, bile namah zaboravljene fantastične ideje i izumi, ali bilo je tu i čežnjivih misli, misli o nedostajućim ljudima i stvarima, pažnji, neke tužne misli. Ove potonje su bile opasnije i agresivnije u lovu na malu djecu od ovih prvih. To je bilo zato što su ih ljudi čije su bile, nakon nekog vremena, zbog bijesa ili tuge koju više nisu mogli podnijeti otjerali, izgnali iz sebe.
Na koji je tačno način naš Marljivi Sakupljač Misli te tuđe misli izvlačio iz male djece kako bi im olakšao san nije poznato, ali je vjerovatno da je to činio noću. Poznato je i da je tu malu djecu posjećivao nekoliko dana kasnije kako bi se uvjerio da je postigao željeni rezultat. Svaki put kada bi vidio miran san djeteta iz kojeg je odstranio tuđe misli bio je jako, jako srećan naš Maljivi Sakupljač Misli. Ali, šta je naš junak radio sa tim sakupljenim mislima? Prvih godina sakupljanja stavljao bi ih na police od knjiga u svom domu i to na vidna mjesta ove koje su bile mnogo tužne i čežnjive. Tako ih je redao jer je znao da bol ne trpi čekanje, za razliku od ideja i izuma za koje uvijek ima vremena da se dese i primjene. No, ono u čemu naš Marljivi Sakupljač Misli nikako nije uspijevao bilo je da nađe one kojima su te čežnjive misli bile upućene ili zbog kojih su tužne misli postajale. Još je poraznija bila potraga za izgubljenim stvarima i već dešenim situacijama kojih su se neke druge misli ticale. Kako je naš Marljivi Sakupljač Misli imao sve više posla sa izvlačenjem tuđih misli iz male djece, na kraju je odustao od selekcije tih misli i jednostavno ih zaključavao, sabijajući ih, u najveću sobu u svome domu.
Ulazeći u tu sobu jednog dana kako bi odložio nove misli koje je sakupio, naš Marljivi Sakupljač Misli je primjetio nešto jako čudno. Zidovi te velike sobe bili su orošeni znojem, pravim pravcatim znojem, bio je čak i pomalo slan. Namah mu se učinilo da mu se priviđa, ali je uskoro sve postalo jasno. Tokom godina boravka u toj velikoj sobi, misli su se međusobno upoznale i zavoljele. Svaka od njih je našla svoje društvo ili par. Tužne su postale srećne jer su upoznale neku od čežnjivih koje su ih trebale, misli o idejama i izumima su napokon imale sa kim satima raspravljati o tome kako je sve relativno, pa i izgubljena stvar, vrijeme. Naš Marljivi sakupljač Misli bio je srećan. Srećan kao malo dijete. Tu noć se odlučio odmoriti i utonuo u miran, zadovoljan san.
genijalno :))
🙂
ovo je za laku noc….
Hajde priznaj koji si pasus (jedino) pročitao? :-))))))))
Jako dobro aJ lajki 😀 Kolektivno nesvijesno 🙂
Drago mi je što lajkiššššššš:-)
Vidiš, zanimljiv ugao gledanja, mislim to kolektivno nesvjesno.
Pa na to me nekako podsjetilo, mislim jedan dio bajke me je na to podsjetio 🙂
Koji (dio)?
Interesuje me.
Evo ova rečenica: “Naš mladić je ostao zatečen i jedino što je još od malenog dječaka uspio saznati je da malenom dječaku takve misli dolaze u snu i da su one razlog zašto loše spava.”
Jesi li čitala Holografski Svemir?
Aha.
Ne, nisam čitala.
Davila sam se takvom, uopšte fantastičnom, okultističkom i literaturom koja se tiče alternativne istorije. Onda sam počela pisati (ovo bi sad trebalo biti opravdanje zašto sam prestala čitati, hahahaha)
Potražiću, hvala na preporuci.
Ima li na našem jeziku izdanje?
Ima, poslaću ti link ako hoćeš, knjiga se bavi kvantnom fizikom i njenim pogledom na svijet + još neke nauke (psihologija)
Uuuuuuuuuuuuuu, jako zanimljivo, baš kako volim.
Šalji, šalji, da, please:-)
Oke ide odmah 🙂
Zaista odličan tekst .. Odlično pro-viđenje ..
Hvala eusibius, zadovoljstvo mi je.
“Kad bogovi zaćutaše,proroci i sveštenici su još neko vrijeme u njihovo ime zborili.Ali,priče više nisu imale silu sudbine.Postale su lažne,premda su izvjesne čari, od laži koja se zadržala,načinili umjetnost pripovjedanja.” Borislav Pekić
da ne njusim herezu rekao bih da je jako do bola
Ne znam šta bi sada autor (Pekić) odgovorio na ovu zanimljivu konstataciju, ali citat shvatih, a zato i stavih ispod naslova blogga, ostavljajući proteklim vremenima da govore kroz istoriju (bar onu koju nam serviraju). Prije objava od Boga, bilo je tih raznih bogova i, istorija tvrdi, i mnogobožačkih sudbinskih priča. Od Mojsija (Muse) Bog sudbinski priča/objavljuje (se) da bismo, na koncu, došli do Poslanika Muhammeda. E sad, da li je to hereza…?
Nego, zadavera me, a to je dobro, hehe
lijepo 🙂 nije baš lako dovršit pisanje priče (bar meni nije 😀 ), a ti si uspjela. A još se i potrefilo da je priča dobra 😉
Pa eto, potrefi se ponekad.
Hvala.
nemanačemu. A šta znači “inspirisano riječima i pitanjem jednog nepoželjnog”?
Jedan od bloggera s nickom nepozeljan je nešto prokomentarisao kod mene i inspirisao priču.
Evo 10 godina nakon što je ovo objavljeno mogu reć da je fantastično!
Haha, tek sada vidjeh ovaj komentar😁
Hvala Ris 🙂